Tako Mi Knjige jasne,

a on je u Glavnoj Knjizi, u Nas, cijenjen i pun mudrosti.

A koliko smo Mi prijašnjim narodima vjerovjesnika poslali

Zato smo uništavali one koji su od ovih moćniji bili, a ranije su isticane vijesti o narodima drevnim.

Onaj koji vam je Zemlju kolijevkom učinio i po njoj vam prolaze stvorio, da stignete kuda naumite;

Onaj koji stvara stvorenja svake vrste i daje vam lađe i kamile da putujete,

i mi ćemo se, sigurno, Gospodaru svome vratiti!"

Zar da između onih koje On stvara uzima Sebi kćeri, a vas da daruje sinovima? –

Zar one koje u ukrasima rastu i koje su u prepirci bespomoćne?

"Da Milostivi hoće" – govore oni – "mi im se ne bismo klanjali." Oni o tome ništa ne znaju, oni samo lažu.

Oni čak govore: "Mi smo zatekli pretke naše kako ispovijedaju vjeru i prateći ih u stopu mi smo na Pravom putu."

"Zar i onda" – govorio bi on – "kad vam ja donosim bolju od one koju ste od predaka vaših upamtili?" A oni bi odgovarali: "Ne vjerujemo mi u ono što je po vama poslano!"

A kad Ibrahim reče ocu svome i narodu svome: "Nemam ja ništa s onima kojima se vi klanjate,

On učini riječi Tevhida trajnim za potomstvo svoje, da bi se dozvali.

A sada, kada im Istina dolazi, oni govore: "Ovo je vradžbina, i mi u nju nikako ne vjerujemo!"

Zar oni da raspolažu milošću Gospodara tvoga? Mi im dajemo sve što im je potrebno za život na ovome svijetu i Mi jedne nad drugima uzdižemo po nekoliko stepeni da bi jedni druge služili. – A milost Gospodara tvoga bolja je od onoga što oni gomilaju.

i vrata kuća njihovih i divane na kojima se odmaraju,

Onome ko se bude slijepim pravio da ne bi Milostivog veličao, Mi ćemo šejtana natovariti, pa će mu on nerazdvojni drug postati;

I kada koji dođe pred Nas, reći će: "Kamo sreće da je između mene i tebe bila tolika razdaljina kolika je između istoka i zapada! Kako si ti bio zao drug!"

Zar ti da dozoveš gluhe i uputiš slijepe i one koji su u očitoj zabludi?!

ili, kad bismo ti htjeli pokazati ono čime im prijetimo – pa Mi njih možemo svakom kaznom kazniti.

Kur'an je, zaista, čast tebi i narodu tvome; odgovaraćete vi.

Još davno Mi smo poslali Musaa sa znamenjima Našim faraonu i glavešinama njegovim, i on je rekao: "Ja sam, doista, Gospodara svjetova poslanik!"

I Mi smo im dokaze pokazivali, sve jedan veći od drugog, i na muke smo ih stavljali ne bi li se dozvali.

A čim bismo ih nevolje oslobodili, začas bi obavezu prekršili.

I zar nisam ja bolji od ovog bijednika koji jedva umije govoriti?

I on zavede narod svoj, pa mu se pokori; oni su, doista, bili narod grješni.

i učinismo ih primjerom i poukom narodima kasnijim.

i rekli: "Da li su bolji naši kumiri ili on?" A naveli su ti ga kao primjer samo zato da bi spor izazvali, jer su oni narod svađalački.

a da hoćemo, mogli bismo neke od vas u meleke pretvoriti da vas oni na Zemlji naslijede;

i neka vas šejtan nikako ne odvrati, ta on vam je, doista, neprijatelj otvoreni.

Allah je moj i vaš Gospodar, pa se Njemu klanjajte, to je Pravi put!"

Zar ovi čekaju da im Smak svijeta iznenada dođe, a oni bezbrižni?

"O robovi Moji, za vas danas straha neće biti, niti ćete i za čim tugovati;

uđite u Džennet, vi i žene vaše, radosni!"

"Eto, to je Džennet koji vam je darovan kao nagrada za ono što ste radili,

A nevjernici će u patnji džehennemskoj vječno ostati,

Nismo im nepravedni bili, oni su sami sebi nepravdu nanijeli.

Mi vam Istinu šaljemo, ali većini vam je Istina odvratna.

Zar oni misle da Mi ne čujemo šta oni nasamo razgovaraju i kako se među sobom dogovaraju? Čujemo Mi, a izaslanici Naši, koji su uz njih, zapisuju.

Neka je uzvišen Gospodar nebesa i Zemlje, Onaj koji svemirom vlada i koji je iznad onoga kako Ga oni opisuju!"

On je Bog i na nebu i na Zemlji, On je Mudri i Sveznajući!

Onī kojima se oni, pored Njega, klanjaju – neće se moći za druge zauzimati; moći će samo oni koji Istinu priznaju, oni koji znaju.

I tako mi Poslanikovih riječi: "Gospodaru moj, ovo su, zaista, ljudi koji neće vjerovati!" –